Rapalski ugovor

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Rapalski ugovor je međudržavni ugovor između Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kojim je riješeno tzv. jadransko pitanje odnosno utvrđivanje granica na istočnoj jadranskoj obali poslije Prvog svjetskog rata. Ugovor je potpisan 12. novembra 1920. godine u mjestu Rapallo kod Genove u Italiji.

Prema Ugovoru, sljedeće teritorije su pripale Italiji:

• Cijela teritorija bivše tzv. austrijske obale, osim općine Kastav i ostrva Krk;
• Zapadni dio bivše Vojvodine Kranjske, gradovi Idrija, Vipava, Ajdovščina, Postojna, Pivka i Ilirska Bistrica;
• Zadar, bivši glavni grad Dalmacije, ostrva Lastovo i Palagruža;

Dalje, prema Ugovoru, grad Rijeka postaje nezavisna država čime prestaje vojna okupacija trupa koje je vodio Gabriele d'Annunzio. Ovaj dio Ugovora je opozvan 1924. godine, potpisivanjem Rimskog ugovora kojim je Rijeka predata Italiji, a obližnja luka Sušak Jugoslaviji.

Ugovor je ostavio veliki broj Slovenaca i Hrvata u Italiji, oko pola miliona, dok je tek oko 15.000 Italijana ostalo u Jugoslaviji. Prema austrijskim podacima iz popisa, oko 25.000 etničkih Nijemaca i oko 3.000 Mađara je živjelo na područjima pripojenim Italiji ovim Ugovorom. Nezadovoljstvo slavenskog stanovništva je raslo zbog italijanskog nacionalizma i zatvaranja slavenskih kulturnih ustanova (do tada je već bilo zatvoreno 109 škola).